Život je igra – sjetite se kako se igra

Život ne mora biti samo niz obaveza. Otkrijte kako vratiti zaigranost, radost stvaranja i hrabrost da ponovno preuzmete upravljač svog života.

Kada smo bili djeca, život je velikim dijelom bio igra. Istraživali smo, pokušavali, maštali, stvarali i učili kroz iskustvo. Nismo morali unaprijed znati kamo nas nešto vodi niti je li ono što radimo dovoljno korisno, pametno ili produktivno. Bilo je dovoljno da nas nešto zanima, veseli i pokreće.

A onda smo odrasli i život je polako postao ozbiljniji. Naučili smo što se od nas očekuje, što bismo trebali postići, kakav posao i partnera bismo trebali imati, koliko je realno željeti i koliko daleko smijemo otići. Počeli smo uspjeh povezivati s trudom, odgovornošću, odricanjem i napornim radom.

Negdje putem mnogi od nas zaborave nešto vrlo jednostavno – da je život i dalje igra. Igra u smislu istraživanja, stvaranja, pomicanja vlastitih granica, otkrivanja novih mogućnosti i dopuštanja sebi da uživamo u iskustvu života.

Duša prirodno ima zaigranu energiju.

Ona želi istraživati, stvarati, učiti, širiti se i upoznavati sebe kroz različita iskustva. Došla je iskusiti život, a način na koji je naša duša to htjela jest upravo kroz radost. No, tijekom života možemo naučiti sasvim drugačija pravila – da je uspjeh težak, da novac dolazi samo kroz odricanje, da se za svoje mjesto moramo boriti ili da se ne smijemo previše isticati. Da ćemo, ako postanemo uspješniji, možda izgubiti pripadanje, podršku ili ljubav ljudi oko sebe.

I tada se zaigranost polako gubi. Život više nije prostor stvaranja, nego postaje niz zadataka koje treba odraditi i percepcija radosti polako se mijenja u opterećenje, patnju i bol. Kada život prestanemo promatrati na taj način, počinjemo igrati na sigurno, tako što ostajemo u poslovima, odnosima i životnim okolnostima koje nam možda više ne donose radost, samo zato što znamo kako u njima funkcionirati. Držimo se prošlih uspjeha, prošlih neuspjeha i starih verzija sebe, iako su možda odavno završile.

Od putnika do vozača vlastitog života

Kroz tečaj Igra života korak po koram učimo kako izaći iz energije putnika koji je uhvaćen u dramu i radi ono što mu drugi kažu, u energiju vozača koji upravlja svojim životom i kreira svoju stvarnost. Jer upravo tada počinje prava igra života. U trenutku kada ponovno sjednemo za upravljač.

Možda je upravo sada vrijeme da na sve ono što smo prošli u životu pogledamo iz jedne druge perspektive. Ne samo kao na probleme koje je trebalo riješiti ili prepreke koje je trebalo preživjeti, nego kao na dio igre kroz koju smo došli upoznati sebe.

Na početku te igre susreli smo svoje roditelje i obitelj. Kroz njih smo učili što znači pripadati, biti voljeni, biti sigurni, što se od nas očekuje i kakvi trebamo biti da bismo bili prihvaćeni. Neka od tih pravila živimo i dalje.  

Uz sebe nosimo i svoju prošlost. Odnose koji su završili, poslove koje smo napustili, odluke zbog kojih žalimo, neuspjehe koje još uvijek pokušavamo ispraviti, ali ponekad i stare uspjehe za koje se držimo jer su nekada definirali tko smo. Dio naše energije može ostati vezan upravo za ono što je bilo, umjesto da bude dostupan za ono što želimo stvoriti sada.

Dio naše igre na planeti su i druge duše, naši prijatelji, kolege, partneri, ljudi čije nam je mišljenje važno. Ponekad se nesvjesno smanjujemo kako bismo pripadali. Ne pokazujemo sve što znamo, ne usuđujemo se željeti previše ili ostajemo unutar poznatih granica jer je sigurnije ne isticati se. Strah od odbacivanja, kritike ili gubitka podrške može biti snažniji od same želje da krenemo prema onome što nas zove.

Što ako uspjeh ne znači da ćemo izgubiti pripadanje?

Kada se počnemo približavati ostvarenju svoje svrhe susrećemo se s uspoređivanjem, zavisti, konkurencijom i tuđim uspjehom. Da li će me drugi ljudi odbaciti ako ostvarim svoju svrhu, da li ću i dalje pripadati zajednici i svojoj obitelji? Unutar nas se pojavljuju duboki strahovi od gubitka, napada i neuspjeha.

A možda je dio životne igre upravo naučiti da ne moramo cijeli život popravljati nešto što s nama nije u redu već shvatiti da je u redu biti sretan i uspješan? Da je u redu uživati. Da je u redu imati više i pritom ostati dobar čovjek.

Kada počnemo promatrati na taj način, život ponovno dobiva nešto što smo kao djeca poznavali gotovo instinktivno — znatiželju, mogućnost i radost stvaranja.