Marija Ćorić

Još u ranim dvadesetima moj je život skrenuo u smjeru koji je neprirodan jednoj mladoj osobi. Dok su moji vršnjaci i kolege s fakulteta započinjali svoje prve samostalne korake i okušavali vode života, ljubavnih, prijateljskih i poslovnih odnosa i iskustava, ja sam patila od anksioznosti i depresije. Prepuna trauma iz ranog doba, provela sam svoje godine mladenaštva u stanju da nisam niti izlazila iz kuće od straha. Gotovo cijelo desetljeće nisam imala posao, niti jednog prijatelja, zbog loših odnosa nisam imala nikakav kontakt s roditeljima i cijelom obitelji, živjela sam u stranom gradu gdje ne poznajem nikoga, godinama nisam mogla položiti zadnji ispit na fakultetu i potpuno sam izgubila pojam o tome tko sam. Imala sam jedino suživot s tadašnjim partnerom gdje sam potpuno ovisila o njemu, a niti on niti ja nismo željeli taj život ali su nas okolnosti vezale jedno za drugo. Bila sam duboko nesretna i nisam mogla zamisliti da ću više ikada sjediti s nekom prijateljicom na kavi i smijati se. Godine duboke samoće i izolacije potpuno su me obeshrabrile od toga da zaslužujem išta od života, da je pravo čudo da je u meni negdje tiho i sramežljivo preživjela iskra.

I onda, nekom milošću, u moj život je ušao jedan prijatelj koji je volio pričati o duhovnosti. Završio je ThetaHealing i počeo na meni “vježbati” iscjeljivanje. Prvo što se dogodilo je da sam trenutno prestala imati intenzivne napade panike i noćne more koji su me redovito budili godinama, te bi na kratke momente opet osjetila da sam živa.

Lagano sam se počela buditi, iako još uvijek nisam vidjela izlaz. Međutim, počeli su se pojavljivati trenuci čuda u kojima je izgledalo kao da je život pružio ruku k meni i dohvatio me iako sam bila skrivena. Promijenila sam profesora na zadnjem kolegiju, te je na to mjesto došao čovjek pun suosjećanja i razumijevanja koji me je samo jednim razgovorom inspirirao. Nije mi trebalo da još jednom naučim iznova cijelu knjigu, nego samo taj osjećaj podrške, te sam umjesto da izgubim pravo studiranja, svoj zadnji ispit pred cijelom komisijom položila bez i jedne greške, s dvije petice i u ljeto 2021. napokon završila fakultet.

Odjednom su se stvari, nakon što su dugo godina stajale ukopane, počele kretati… na moje veliko iznenađenje.

Dobila sam jedan honorarni posao od kuće i novac štedila za Osnovni tečaj ThetaHealinga jer sam cijelim bićem znala da moram naučiti i sama to raditi jer se tako mogu izvući.

Kad je te jeseni, završnom meditacijom, završio moj Osnovni tečaj, osjetila sam osjećaj koji bi se mogao zvati “napokon”. Napokon nježnost, napokon suosjećanje, napokon ljubav, napokon duboki mir. Napokon jer postoji tehnika zbog koje više ne moram patiti. Napokon ljudi koji gledaju na svijet kao i ja. Napokon sam na pravom mjestu i u pravoj energiji iz kojih mogu napokon početi graditi svoj život koji je dugo čekao i pitao se hoće li se to ikada dogoditi. 

Theta kao tehnika nije ništa tražila od mene osim da primim sve darove života. I ja sam počela primati.

U međuvremenu sam završila još mnogo naprednih ThetaHealing tečajeva koji su me sve više pročistili od trauma i boli i otvorili za ljubav koju ovaj život nudi, te naučili kako isto to raditi s drugim ljudima.

Danas, imam ono za čime sam čeznula, život prepun ljubavi, prijateljstava, zabave, vlastiti novac, samostalan život te smjer i cilj.

Znam da to nije sve i da će se još mnogo novih ispunjenja dogoditi.

Prilika da sudjelujem u nečijoj transformaciji kroz ThetaHealing tečajeve, tretmane, meditacije i radionice je još jedno od čuda koje me duboko ispunjava.

Hvala, hvala, hvala.